subota, 23. rujna 2017.

Jessie Burton- "Muza"

Profil

Odelle je dvadesetšestogodišnja djevojka koja je sa prijateljicom Cynthiom doselila u London u potrazi za boljim životom i boljim prilikama, a pronašla je smrdljivi grad, nemir i posao koji je mrzila. Rad u prodavaonici cipela bio je sve samo ne ono što je ona željela, pa je nakon pet godina napokon dobila bolju priliku i napustila posao u prodavaonici. Počela je raditi kao daktilografkinja u umjetničkoj galeriji i napokon je bila sretna, a usput je pisala pjesme o ljubavi. A onda je na Cynthinom vjenčanju upoznala njega pomalo izgubljenog, istodobno sigurnog u sebe i spremnog za bijeg i sve je dobilo drugi smisao. Lawrie je stalno bio tu negdje gdje je Odelle osjećala prazninu, tup osjećaj nakon što joj se cimerica i najbolja prijateljica odselila i udaljila od nje i kada su zamrli njihovi susreti zbog glupog ponosa. A on, imao je jednu sliku i donio ju je u Odelleinu galeriju što je izazvalo šok i nevjericu Odelleinim poslodavcima.

Nadalje se vraćamo 30 godina unatrag gdje upoznajemo Olive, devetnaestogodišnju djevojku koja čezne za umjetnošću, želi biti slikarica u svijetu gdje se poštuju samo „muški umjetnici“ i želi pronaći sebe u svom tom ništavilu majčine „bolesti“ i očeve rezigniranosti. Slikanje je njena velika ljubav, njen bijeg iz svakodnevice, ali slike na početku pokazuje samo sluškinji Teresi koja je potiče da svijetu obznani svu tu ljepotu koju skrivaju njene slike protkane srećom i neovisnošću. Činjenicu da se prijavila na akademiju nije rekla nikome, isto kao ni da je primljena. A tada se u Olive nešto pomaknulo, u trenu kada je ugledala Isaaca znala je da je to ono pravo, našla je svoju inspiraciju, svoje oslobođenje, sve ono svoje skriveno što bi jedna umjetnička duša mogla poželjeti, pronašla je muzu. Ali onda je Teresa učinila nešto nezamislivo i ovaj je trojac bio uvučen u mrežu gadnih laži.

„Život je bio niz prilika za preživljavanje, a da bi se preživjelo, trebalo je lagati, stalno- jedni drugima i sami sebi.“

Sivilo Londona i grozne kiše čista su suprotnost živopisnim ljepotama i suncu Španjolske i njenim predivnim krajolicima. I dok ova priča progovara o žudnji, ljubavi i opsesiji, zaluđeni likovi stvorit će pregršt preokreta i dinamičnu radnju svako malo protkati čistom euforijom prepunom iščekivanja. Tajne i laži pokopane godinama preokrenut će melankoličnu radnju u dramatičan i napeti triler te stvoriti osjećaj nestrpljivosti i uznemirenosti, a sve elegantno upakirano sa kreativnošću, željom i ispunjenjem snova. Kakvu tajnu skriva Odelleina šefica Marjorie? Zašto ju je toliko potresla slika u rukama potpunog neznanca? I kakve veze imaju Olive i Teresa sa čuvenim slikama? Tajna za tajnom se reda, grickaju se noktići i polako se stranicu za stranicom nižu šokantna otkrića. Hoće li se napokon otkriti istina o čuvenim slikama španjolskog slikara?

„Muza“ će vas zavesti i uznemiriti, povesti vas na putovanje života obavijeno tajnama i strahom, strepit ćete, strepiti nad svime što se događa u ovoj priči jer sve što je izrečeno i učinjeno bolni su trzaji umjetnika koji teže za priznanjem, a kada to priznanje i slava dođu nastupa bol, ne zanesenost ili sreće, nego čista agonija jer laži će razoriti divnu iluziju. Svaki će se umjetnik pronaći u ovoj priči, jer umjetnici stvaraju, ali za koga? Stvaraju li za druge ili za sebe? Važno je stvarati za sebe i svoj užitak, za ispunjenje svojih snova i ako nas veseli stvarati za sebe možda smo tek tada spremni stvarati za druge. Ali samokritika nije toliko važna, zanemarite to, istupite, pokažite se svijetu, neka drugi kritiziraju jer kritika će vas učiniti boljima.

Odelle očajnički pokušava napisati kvalitetnu priču da pokaže pravu sebe, ali inspiracija joj nedostaje pa upotpunjava stranice pjesmama i čeka priliku da zasja, tako je i Olive slikala sa namjerom da jednoga dana usavrši svoj talent i stvori čaroliju u slici koja će dirnuti svijet. Šteta što su laži bile jače od talenta i što nije bilo dovoljno krivnje i hrabrosti, možda bi sve ispalo drugačije, možda bi pravi umjetnici ipak uz borbu mogli postati dio nečega većeg, dio društva kojem nisu pripadali, a mogli su. Definitivna i apsolutna preporuka za ovaj roman, burno, živopisno i jako napeto, svakako „must read“ i pritom čista uživancija koja se čita u jednome dahu.

Recenziju napisala Sandra Avar

srijeda, 20. rujna 2017.

Margaret Mazzantini- "Napokon rođen"

ALGORITAM

Dugo su mi preporučali ovu knjigu i evo je sada, igrom slučaja i u sklopu predivne suradnje došla je i do mene i istovremeno sam sretna, ali i duboko potresena nakon što sam je pročitala. Na početku ćete pomisliti kako je ovo priča o ratu, što i nije toliko daleko od istine, ali ne govori se toliko o ratu, već o posljedicama koje je taj rat ostavio iza sebe, u Sarajevu, u gradu koji je na razmeđi istoka i zapada, a nikada se doista nije oporavio od razaranja i boli. I kada u vrijeme Olimpijade Gemma u Sarajevu upoznaje Diega cijeli joj se svijet pomiče. Da li u dobrom ili lošem smjeru, i nije toliko važno koliko je važna činjenica da su se instantno zaljubili, iako je ona bila pomalo ohola i rezervirana, a i taman je bila zaručena za drugoga nije išla u prilog, ali popustila je i podlegla silnoj Diegovoj ljubavi.

Život ih nije mazio, koliko god se voljeli uvijek je tu postojala neka spona koja nikako nije uspjela u potpunost povezati to dvoje ljudi. Radili su naporno, žrtvovali puno, jedva spajali kraj sa krajem i jednostavno bili svoji, sretni sa time što imaju, ali jesu li bili zadovoljni? Nisu, barem ne Gemma koja nikako nije mogla zatrudnjeti. I nakon godina pokušavanja, nebrojenih spontanih pobačaja pa sve do hormonalnih terapija i operacija, ipak nije bilo uspjeha, a ona je samo željela Diegovo dijete, samo taj jedan mali dio Diega koji će imati pored sebe, dio koji će uvijek moći reči kako je bio njen. Tuga i bol, slomljeno srce i patnja, jedino je što je Gemmi ostalo, nije bilo djeteta i svakoga ju je dana ta činjenica razdirala sve više. Spoznaja da nikada neće postati majka razorila joj je ne samo tijelo već i um. Osjećala se prazna i beskorisna, nevoljena. A tada im je savjetovano da posvoje dijete što se pokazao kao jako mukotrpan proces koji također nije urodio plodom, a onda je stigao Pietro i Gemma je napokon dobila sina, ali izgubila je Diega.

I sada mnogo godina kasnije kada je Pietro tinejdžer Gemma i on putuju u Sarajevo svome prijatelju Gojku, davnom poznaniku koji je zaslužan što su se davnih godina Gemma i Diego upoznali. Gojko je dočekuje raširenih ruku prisječajući se koliko je bio zaljubljen u nju i koliko je još i dan danas voli. A Gemma je i ovoga puta zaručena, njen muž zna njenu tajnu, tešku istinu koju je godinama krila, a koju je napokon spremna podijeliti i sa Pietrom. Što to Gemma krije? Što se dogodio Diegu? Kakvu će istinu saznati Pietro? Pitanja, pitanja...a odgovore saznajte sami u ovoj vrtoglavoj priči gdje svaka stranica krije neku tajnu, a preokreti se nižu kao po traci.

„Napokon rođen“ zaista je osebujan roman, prepun čežnje i boli, priča o jednoj nevjerojatnoj ljubavi koja je mnogo puta stavljena na kušnju, neobjašnjiva ljubav između djevojke koja se još nije pronašla i muškarca koji se ponaša kao dijete. Ali nije tu u fokusu ljubavna priča, već priča o boli i gubitku, gubitku djeteta, gubitku osoba koje volimo, gubitku prijatelja, a onda je tu i ta priča o patnji i psihičkoj rastrojenosti i nepovezanom životnom putu koji nikako da shvati pravu bit i vrati nas na tračnice koje će nam donijeti mir. Tu je zapravo važna požrtvovnost i poniznost, a prije svega upornost i volje. Željeti nedostižno, ali ipak na kraju voljeti ono Bogom dano, da, nadasve neobično, a do boli dirljivo. Potresan roman o opsadi Sarajeva, o zarobljavanju i silovanju žena, šokantna i teška tema, a izrodila je jednu divnu priču o ženskoj snazi i borbi, o upornosti i ljubavi. Likovi su u vječnim dilemama, uništeni su, prazni i prepuni neostvarenih želja, a progovaraju o problemu nepolodnosti i trnovitom putu kroz koji prolaze brojni parovi. Govore o okrutnosti rata, o tajnama i planovima, o propadanju i uzdizanju, govore o snazi koja prevlada i bol i patnju i silovanje i strah.

Hrabro ispreplitanje prošlosti i sadašnjosti, sukob politike i osobnih interesa pojedinca, manipulacije i nasilje, sve to rame uz rame sa slomljenim ženama i njihovim nemilosrdnim sudbinama. Šokantno, dirljivo i tako mi svega to je knjiga koju morate pročitati.

Recenziju napisala Sandra Avar

srijeda, 13. rujna 2017.

Vladimir Papić-"Iskupljeni princ"

Vrlo neobična je ovo priča u priči, zapravo puno kratkih priča koje imaju stav svaka za sebe u neobjašnjenom vremenskom odmaku, a zajedno čine nevjerojatnu cjelinu i definiraju glavnog junaka. Mnogo je likova, a zapravo sve je u oku i mašti čitatelja jer likovi su možda stvarnost, a možda tek dio naše podsvijesti, možda tek priviđenje koje dolazi u valovima i stvara novu priču.

Upoznajemo Francesca, dječaka koje je bio zlostavljan u školi, neshvaćenog pjesnika koji svoje riječi daje iz srca, a koji će naposljetku i sam postati nasilan i gonjen surovim mislima u kojima vlada zla sila. A tu je i Esteban, koji djetinjstvo provodi po krčmama gledajući kako farmeri piju i bludniče sa konobaricama. Sve i da mu uspije njegov naum da svijet učini ljepšim to je samo teza u njegovoj glavi do koje će teško stići jer tu se pojavi Nero, mračni lik koji tjera vodu na svoj mlin, nesretno dijete koje je bilo zanemarivano i zlostavljano, vidio kako mu umiru oba roditelja, pun je mržnje i povlači se u tminu. Nero nema potrebu voljeti i biti voljen jer ljubav i privrženost za njega su prijetnja i pokazatelj slabosti. Može li mu spas pružiti sestra Speranza? Može li ga ona spasiti od boli i patnje koju nanosi drugima?

„Iskupljeni princ“ roman je o upornosti i stalnoj potrazi za srećom koja je nadohvat ruke, ali umu nedostižna. Priča je to o hrabrosti i borbi, o osveti i boli, mistična rijeka nosi divne poruke kroz cijelu priču i uviđamo da nikada ne prestaje vječita borba između dobra i zla, sreće i tuge, ljubavi i mržnje i da nasilje nikada ne prestaje kada je potaknuto nasiljem i kako tražiti dobro u ljudima kada smo okruženi samo zlom. Boli ta dječja patnja kroz koju nas autor vodi, ranjava i našu duši sve što oni doživljavaju, ali sve je to samo uvod u novu priču gdje susrećemo Milana, čovjeka izgubljenog u vremenu i prostoru koji u samo jednom trenu stavi svoj život na kocku.

Roman je podijeljen u tri dijela, a ovo što sam vam ispričala samo je jedan mali dio, ostalo ostavljam vama da istražite i da shvatite kako je vama drago, ali čisto da se zna ovo nije samo priča, ovo je doista realan prikaz onoga kada kažemo: „Pronađi svoj pravi smisao postojanja.“ I dalje se pitate tko je glavni junak? Otkrijte sami tko je on i što mu se sve događa, otkrijte zašto je morao saznati gdje je njegov početak, a gdje kraj. Što je dovelo do svi tih pitanja i što je svijest, a što stvarnost.

Zanimljiv i jako mističan roman koji će vas iznenaditi, šokirati i uznemiriti, pokazati vam novu stranu života i smrti, a splet prošlosti, sadašnjosti i budućnosti stvoriti će nevjerojatan vrtlog sumnje i prkosa.

Osvrt napisala Sandra Avar

ponedjeljak, 11. rujna 2017.

Lucinda Riley-"Svjetlost s prozora"

Znanje

Izuzetno mi je drago što sam kupila ovu knjigu jer priča koja se krije između ovih predivnih korica jedna je od onih koje dugo ostaju u sjećanju. Osobito volim povijesne romane koje doista pričaju o povijesnim činjenicama i koje prikazuju neki važan povijesni segment. Ovo je upravo takav roman, Drugi svjetski rat + jedna fikcijska priča o ljubavi i tajnama. Nikako ljubavni roman već snažna priča protkana tisućama emocija. Pratimo dvije priče, jednu iz prošlosti te drugu iz sadašnjosti koje se isprepliću i tvore posve novu budućnost.

Kada Emilie umre majka ona postane posljednja iz loze de la Martinieres te naizgled bogata nasljednica, a zapravo siromašna ako se uzmu u obzir majčini dugovi koje je stvorila svojoj tvrdoglavošću i ponosom. Upoznaje Sebastiana koji joj pomaže prodati kuću u Parizu te majčin nakit kako bi se otplatili dugovi i renovirao stari dvorac koji Emilie želi zadržati iako je u ruševnom stanju. Seb i Emilie se zaljubljuju i naposljetku vjenčaju, a zatim se usele i njegovu derutnu kuću gdje živi i njegov brat Alex. Stvari počinju izmicati kontroli kada Emilie shvaća da se Seb čudno ponaša pa čeprka kako bi saznala istinu, ali ono što pronalazi promijenit će joj život u potpunosti.

A sada malo idemo u prošlost...Connie postaje britanska agentica Pokreta otpora i šalju je u ratom zahvaćenu Francusku, ali umjesto agentice ona postaje gošća u kući glavnog pokretača otpora gdje glumi pripadnicu visokog staleža koja vrijeme provodi u društvu Njemačkih oficira. Arijevci su u njihovoj kući stalni gosti pa uz piće Connie iz njih izvlači informacije koje bi mogle pomoći članovima otpora. Sve se komplicira kada Heroj biva ranjen, a njegova sestra i Connie kreću u bijeg.

Cijelu tu priču Emilie sluša u šoku, Connie je bila Sebova baka koje je preživjela strahote u društvu gestapovaca. Strah, žudnja, čežnja i ljubav, šokantno i nezamislivo. Seb je podmetao laži i sakrivao istinu isto kao i njegova baka kada je bila na tajnoj misiji. Emocionalna je to priča o ljubavi i krivim odlukama, dirljiv roman o boli i snazi. Emilie od male plahe djevojčice u tren oka postaje odrasla i odlučna. Majka ju je zanemarivala i nikada je nije primjećivala i sve je to utjecalo na Emilie i njene odluke. Kada je napokon shvatila da njen muž ima tajne sve se mijenja i na kocku nije stavljen samo njihov brak već i naslijeđe de la Martinieresovih. Shrvana je i šokirana, osjeća se iskorišteno i izmanipulirano, a zbog čega? Zbog bogatstva i naslijeđa ili je to sve zbog priče iz prošlosti?

Svi znamo činjenično stanje o Drugom svjetskom ratu, o Hitleru i nacistima, o ubijanju Židova i zarobljavanju te slanju u radne logore. Znamo za britanske pilote i špijune, za tajne agente i Pokret otpora, ali ono što ne znamo točno, a fikcija nam može pružiti je ono što su gestapovci radili nedužnom narodu, a to me toliko pogodi svaki puta da suze kada krenu ne prestaju teći. Zarobljavanja, mučenja, silovanja i smrt, patnja i bol, suze i strah. Roman doista pogađa ravno u srce, a dvije priče stvorit će nezaboravnu pustolovinu. Krivnja, nepovjerenje, taština, osveta i nekoliko ljubavnih priča koje će vam pokazati što su prioriteti kada nekoga stvarno volite. Predanost i poštovanje sukobljava se sa sumnjom i lažima. Koga voljeti, a kome suditi? Zaista odano, iskreno, mistično i hrabro, napeto od početka do kraja. Velika preporuka.

Recenziju napisala Sandra Avar

petak, 8. rujna 2017.

Monica McCarty-"Novak"

Šesti roman iz serije Čuvari Visočja
Mozaik knjiga

Ovoga puta nema potrebe pričati o ratu između Škota i Engleza jer stanje je više manje isto, Robert pokušava skinuti sa trona Engleskog kralja, oko toga rade se smicalice, podvaljuju se špijuni, igra se prljavo, ali čast i odanost su na prvom mjestu ipak. Možda sve to izgleda otegnuto i dosadno, ali ne brinite jer o tom dugogodišnjem ratu u knjizi se govore tek neki sitni detalji, a priča se i ovoga puta fokusira na jednog gorštaka i njegovu lady u nevolji.

Priča je ovo o grofici Mary od Mara koja se udala još dok je bila djevojčica, rodila sina kada je i sama još bila dijete, muž joj je ubijen zbog izdaje, sin joj je bio oduzet, a ona emocionalno slomljena i iako mlada odrasla je, uozbiljila se i prestala vjerovati muškarcima. Muž ju je u braku varao gdje je stigao, ulovila ga je i sama na djelu i to ju je pogodilo, ali najviše od svega zaboljela ju je činjenica da je vjerovala nekome tko joj je obećao pomoći, pa je na kraju ostavio da se sama snalazi kako zna i umije. Pa tu dodajte njenu ljubljenu sestru koja nestaje u pokušaju bijega i eto cijele zavrzlame u koju upada ni manje ni više nego Novak, kršan mladić koji želi pristupiti tajnoj Bruceovoj vojsci i bori se za mjesto vrijedno poštovanja, a jedna će mu Mary pomutiti brojne planove i uzburkati strasti.

Od onoga trena kada ga je ulovila kako se u sijenu valja sa nekom priležnicom, nije mogla prestati misliti na njega, a ni on na nju i kada su se slijedeći puta sreli pali su jedno drugom u strastveni zagrljaj koji je vodio znate već čemu, nakon čega je sve krenulo u krivom smjeru. Mary od Mara odlazi u englesku kako bi napokon mogla biti uz svoga sina, a Kenneth (Novak) odlazi upravo u istom smjeru, on mijenja strane, ostavlja Brucea postrani u pridružuje se Englezima. Kada ga Mary ponovno sretne, srce joj padne u gaćice, što zbog i dalje postojeće čežnje za njim što zbog tajne koju krije već nekoliko mjeseci. I sa razlogom je u brizi jer kada Kenneth sazna što mu Mary krije doslovno je prisili da se uda za njega.

Pa sad vi mislite što vam drago, ali meni je ovo bilo baš zanimljivo čitati jer i ovoga puta tu ima puno seksi vrućih scena, puno ljubomore i osvete, borbe su opisane tako da bih i sama prisustvovala samo da mogu gledati te ko od stijene isklesane, snažne, odvažne i itekako zgodne dečke. Onda imamo tu izdaju koja je krivo shvaćena i nikako prihvaćena, pa naravno ima i negativaca koji svoju oholost i pristranost otvoreno pokazuju, a nikako ne može ovakav roman proći bez ljubavnih igrica, zavođenja, razvratništva i na kraju znamo kako to sve završava i to mi je super jer volim happy endove pogotovo u ovakvim divnim povijesno ljubavnim romanima gdje je nakon svih spletki, borbi, ratovanja i natezanja zaista potreban taj sretan kraj i savršeno zaokružena priča.

Ako serijal ne čitate redom možda ćete se malo pogubiti u tome tko je kome tko jer svi su u nekim rodbinskim vezama i vjenča se tko kime stigne, ali ako čitate redom oko toga nećete imati nikakvih problema. Svaka knjiga prati život jednog od čuvara iz tajne Bruceove vojske koji obavezno pola knjige pričaju kako se neće ženiti pa na kraju svaki od njih dobije svoju lady kojoj obećaje više je nikada ne ispustiti iz ruku. Eto tako, meni zabavno, lagano, opuštajuće i zanosno, volim ta natezanja i podbadanja među ljudima koji će, htjeli oni to ili ne, postati ljubavnici ili čak i supružnici. Volim te borbe za prevlast i zanimljiv spoj patnje i ljubavi. Ah dobro, volim i one igrice zavođenja, valjanje po skrivenim mračnim kutovima i tako...uh malo me ponijelo, bolje da stanem...a i mislim da me Lovac čeka 

Recenziju napisala Sandra Avar

utorak, 5. rujna 2017.

Carolyn Jess-Cooke- "Dnevnik anđela čuvara"

Auuu koja priča, dah vam stane...nije ni ljubić, a ni drama već potresna ispovijed jednog anđela čuvara. Nekada se zvala Margot, majka joj je umrla kada ju je rodila, otac je odveden od strane policije i nakon toga netragom nestao, a ona je postala siroče. Prvi udomitelji su poginuli, a drugi su je ostavili u domu za nezbrinutu djecu gdje je iskusila što znači patnja, bol i samoća. U tom domu bila je fizički i psihički zlostavljana i mnogo puta na rubu smrti, a kada je napokon pobjegla iz tog pakla, dolazi u novu obitelj u kojoj je sreća bila kratkog vijeka. Nova majka umire i Margot ostaje sama sa ocem, postaje problematična tinejdžerica koja eksperimentira sa drogama i alkoholom. Sa šesnaest godina ostaje trudna. Život je nije mazio, ali mu ni ona nije olakšavala. Umrla je sa četrdeset i dvije godine kada je napokon shvatila što znači istinska ljubav i kako se za nju potrebno boriti.

Sve to pratimo iz dnevnika Margotinog anđela po imenu Ruth. Ruth je zapravo Margot koja je nakon svoje smrti postala vlastiti anđeo čuvar i cijeli život je ponovno pred njom da ga proživi. Ruth nije ispočetka shvaćala kako ne može promijeniti Margotin život, mogla ju je na neki način čuvati i usmjeravati, ali nikako nije mogla promijeniti neke stvari koje su se jednostavno trebale dogoditi kako bi oblikovale Margot. Pokušavala je savjetovati Margot, prodrijeti u njenu svijest, ali Margot je i po drugi puta postala ovisnica, i po drugi puta se zaljubila u krivog muškarca i po drugi puta se razočarala u onima koje je voljela. Sve se ponavljalo i Ruht je bila očajna. Raspad braka, sin zlostavljan u popravnom domu i optužen za ubojstvo, a Ruth je to sve samo mogla gledati, možda promijeniti tek poneku sitnicu, ali pravi tok života nije mogla zaustaviti.

Ovo je priča o vječitoj borbi dobra i zla u nama, o dobrim i lošim odlukama koje se u većini slučajeva donose bez imalo promišljanja, a posljedice su gadne i nemoguće ih je ispraviti kada je šteta jednom počinjena. Ovo je roman o boli i razočaranjima, o patnji jednog djeteta koje nakon tolike tragedije više nije sposobno odlučivati u pravome smjeru. Čitajući priču nisam mogla ne zapitati se što bi promijenila u svome životu kada bi dobila priliku ponovno ga proživjeti. Bi li više slušala onaj neki unutarnji glas koje govori: „Razmisli još jednom...“ ili bi opet ponovila iste greške. Je li ljubav našeg života upravo ona osoba koje je sada uz nas? Hoće li naša djeca postati bolji ljudi ako ostanete upravo ovakvi kakvi jeste? A što je sa slobodnom voljom i sudbinom? Utječu li te dvije stavke međusobno jedna na drugu ili su one sasvim zasebni segmenti našeg života? A onda opet ta ljubav, vječna ljubav koja nas razdre i koja traje čak i nakon smrti.

Dirljiv roman o emocionalnoj patnji, o krivim odlukama, o posljedicama zlostavljanja, o krivnji i osveti te o ljubavi koja je spas čak i onda kada više nema nade. Nije li se svatko od nas barem jednom zapitao: „Što bi bilo kad bi bilo...“ I iako sve ovo zvuči kao nešto iz selfhelp knjige to nikako nije to, ali jest divna priča koja će vas uzdrmati do te mjere da nećete moći izbjeći sumnju u vlastite postupke. Eto takav je to roman, čita se bez daha, suze naviru većinu vremena, bolno je i šokantno, a u slapovima se prelijeva u realnu ljubavnu priču protkanu sumnjom i čežnjom. Svaka rečenica nagoviješta strah, a likove čas mrzite, a već u drugom trenutku ih volite. I kada skupite sve vaše najveće strahove, pa tu ubacite proširena iskustva koja dolaze sa godinama, dodate tragedije, pogodbe sa vragom, prepuštanje trenucima slabosti, pomalo sreće i ljubavi, i eto, sve se svodi na rizik i posljedice, bilo pravo ili krivo, ipak je to naš život i zato ovaj roman itekako treba pročitati i doživjeti kako bi se možda samo na tren trgnuli i shvatili da su sitnice jako važne.
Ljevak
Recenziju napisala Sandra Avar

ponedjeljak, 4. rujna 2017.

Eloisa James- "Očajne vojvotkinje"

Mozaik knjiga

No nisu baš tako očajne kako bi se iz samog naslova dalo naslutiti, ali itekako jesu zaljubljene i u divljem pohodu na razvratne vojvode koji zgražaju pošten narod svojom reputacijom. Roberta je doista očajna jer nikako da se uda, a tome ima nekoliko razloga...kao prvo otac joj je ekscentrik i potpuno ponesen krivim stvarima, siromašan lako zaljubljiv pjesnik. Robertu je tretirao kao malo dijete, ali i potpuno krivo je usmjeravajući. A kao drugo, nije joj dopuštao da izlazi ili da se lijepo odijeva i Robertu je to zadovoljstvo balova i debitiranja itekako zaobišlo. Naposljetku uz očev pristanak odlazi na posjed vojvotkinje Jemme koja je isto ekscentrična i koja je drage volje uzima pod svoje okrilje te je polako uvodi u svijet balova i neženja koje treba upecati.

Ali Roberta želi samo jednog, vojvodu od Villiersa, razvratnog neženju koji ne želi ni čuti za riječ „brak“ bez obzira na to koliko je mladih djevojaka obeščastio ili koliko djece posijao iza sebe. Strastveni je šahista i prošlost mu je crnja od najtamnije noći. Robertu ne vidi kao potencijalnu priležnicu, ali ona je itekako zaljubljena u njega, ili je možda mislila da je sve dok je Jemmin brat Damon nije krenuo poučavati kako bi se zapravo trebala ljubiti ako želi osvojiti neosvojivog vojvodu. I dok Jemma planira poraziti Villiersa u nekoliko partija šaha i tako mu zadati ponižavajući udarac i vratiti mu milo za drago, Roberta razmišlja o dva potpuno različita muškarca koji su u samo nekoliko dana ušla u njen život i sve preokrenuli naglavačke. Tko li će na kraju osvojiti srce naivne i mlade lady Roberte?

Oštri dijalozi, bujica podrugljivih riječi i neopisiva težina pogleda otvaraju vrata koja možda nisu trebala biti otvorena i iza kojih se skrivaju bolne i mračne prošlosti te želje za osvetom. Naivne djevojke nisu baš toliko nevine, one osorne uopće nisu toliko hladne koliko pokušavaju biti, a vječiti neženje ipak padaju pred inteligentnim djevojkama. Sve je stvar strategije i taktike, baš kao i u šahu. Hmmm....a sada još svemu tome dodajte zanosne i senzualne poglede i strastvene poljupce na blistavim balovima te opasno lijepe žene i privlačne muškarce i eto vam problema u tren oka. Svaka situacija je nabijena emocijama koje su čas gorke, a čas slatke, ali sve vodi u istome smjeru, to znamo i vi i ja.

Riskira se čednost, uvaljuje se u probleme, osveta je slatka, a žudnja razdire grudi...uh joj, iščekivanje raste, partije šaha kompliciraju se iz dana u dan i kako se bliži kraj tako našim curama Roberti i Jemmi postaje jasnije da su upale u gadne klopke ljubavnim spletkama i kako bi mogle platiti previsoku cijenu za sve što su učinile. Igra se gadna igra koja ne bira ciljeve i sredstva, ali odluke su donesene, a jesu li pogrešne? Stradat će nečiji ponos, ali i nečije srce. Sve u svemu, opako do bola, romantično i zanosno, pa pomalo osvetnički nastrojeno i zajedljivo, ali sve stavljeno na jednu hrpu daje savršenu priču o boli i patnji, o poniznosti i vjeri, te o ljubavi koja se uvijek nalazi tamo gdje je najmanje očekujemo.

Recenziju napisala Sandra Avar