nedjelja, 9. srpnja 2017.

Nora Roberts-"Opsesija"

Profil

Naomi je imala jedanaest godina kada je slučajno jedne olujne večeri slijedila svoga oca u šumu i otkrila njegovo tajno sklonište gdje je mučio i ubijao nedužne djevojke. Oslobodila je mladu ženu koja se tada tamo nalazila i pomogla joj da ode na policiju, svoga je oca osudila na doživotni zatvor, ali trauma koja je pogodila Naomi postala je njen sastavni dio života, života u kojem bježi i skriva se, života koji po njenom mišljenju nema budućnosti i osjećaj kako je mračna prošlost prati na svakome koraku. Kada njen ujak Seth u svoj divan dom primi malu Naomi, njenog brata Masona i njihovu majku čini se kako sve kreće nabolje, ali nova tragedija pogodit će Naomi i opet joj srušiti novonastali dom.

Selila se svakih par mjeseci kada bi ljudi doznali kako je ona kći serijskog ubojice koji čak i iz zatvora uživa slavu, borila se sa raznim demonima i neutemeljenim pričama, strahovala je kako je ljudi neće prihvatiti i kako će je stalno osuđivati, a svemu tome bol su pojačavale napisana knjiga i film snimljen kako bi je zauvijek podsjećali na nemile događaje iz djetinjstva. Nadalje pratimo Naomi koja ima dvadeset i devet godina, slavna je fotografkinja koja odlučuje kupiti ogromnu kuću na litici u jednom malom gradiću gdje je nitko ne poznaje. Da, opet je pobjegla od svega i svih, voljene ujake i brata ostavila je daleko iza sebe i odlučila se za nešto novo i nepoznato. A u toj je novoj kući stvarno čeka nešto posve novo.

Ruševnu kuću sa mnoštvom otrcanih prostorija treba preurediti i Naomi kreće u veliki projekt obnove i ulaganja, stvarajući sebi novi dom, novo mjesto koje joj je u trenu zarobilo srce i navelo je da se napokon opusti i zaživi punim plućima. Upoznaje zgodnog automehaničara koji joj poljulja čvrsta stajališta i njeno nepovjerenje prema muškarcima nestaje sa obzora. Dok joj kućom tutnje radnici i čuje se samo buka, Naomi se zaljubljuje u Xandera istim intenzitetom kojim i on u nju. Sve dobije novi smisao, polako se povlaći njena bol, polako nestaju tragovi prošlog života i bolnog djetinjstva i Naomi počinje stvarno biti sretna, ali onda se ta sreća naprasno prekida, a novi pohod serijskog ubojice utjera svim stanovnicima malog gradića strah u kosti. On ubija vitke plavokose djevojke koje liće na Naomi, a zapravo želi i vreba samo nju. Dočepat će je se jednom, samo mora strpljivo čekati.

Tko je taj serijski ubojica koji želi povrijediti Naomi kada znamo da joj je otac na doživotnoj robiji? Tko je taj koji će unijeti novi nemir u već ionako uzavrelu situaciju?

„Opsesija“ je puno više od krimi romana, to je u svakom pogledu odličan psihološki triler sa nevjerojatno pametnim likovima te briljantno uklopljenom ljubavnom pričom punom nade i obećanja. Ali to su obećanja koja će itekako biti ispunjena, nije to tek prazna farsa koja će Naomi navesti da slijepo vjeruje već prava ljubav koja će joj otvoriti vrata srca i pustiti nove osjećaje i spoznaje da uđu, da se ušuljaju neprimjetno i promijene njenu paniku u sretnu stvarnost. Krenete čitati ovaj roman i već u prvih 50 stranica srce vam se stisne i samo želite da sve prestane i želite zagrliti tu malu djevojčicu, tješiti je i vratiti joj vjeru u ljude, a onda stvarno sve se odjednom prekida i tu dolazi odrasla Naomi još uvijek nesigurna, ali dovoljno snažna da odluči kako više neće bježati. I dok pratimo njen novi život i polako zaboravljamo onu uvodnu traumu, čini nam se kako ta priča postaje ljubić i sve će biti savršeno, ali ne, nije to to, nakon divne idile gadan će preokret unijeti ponovni nemir i vratiti onu početnu bol.

Romanu ni sekunde ne popušta napetost, svaki segment priče napisan je tako da uvijek nešto iščekujete čak i onda kada je sve u savršenom redu, ali mi i dalje strepimo jer ona krasna situacija bila je predobra da bi bila istinita i samo je bilo pitanje vremena kada će stvari eskalirati. Dirljiva priča, teška tema, razorena obitelj i jedna djevojka u svijetu gdje vrebaju opsesivni krvoločni vukovi. Ona nije sama, čak i kada posustane i kada misli da će pasti, uvijek će imati oslonac koji će joj uz potporu pružiti i utjehu i nadu i ljubav. Zajedno sa nama i Naomi će pronaći spas u ovoj smionoj i hrabroj priči u kojoj svaka riječ ima težinu i u dubinu vašega srca prodrijeti će svjetlost da pobije svu bol i pretvori je u snagu i pobjedu. Pročitajte obavezno.

Recenziju napisala Sandra Avar

petak, 7. srpnja 2017.

Tom Perrotta-"Preostali"

ALGORITAM

Zamislite ovaj scenarij...nekoliko milijuna ljudi nestane u trenu, dok su spavali, jeli, družili se sa prijateljima ili obitelji, dok su radili ili voljeli, samo su nestali, prestali su postojati, nisu više tu, ali gdje su? Nitko pojma nema što se zapravo dogodilo, što je potaklo to navodno Uzeće koje je one koji su ostali navelo na brojna pitanja. Radi li se tu stvarno o Biblijskom Uzeću ili tek o nekom misterioznom nestanku na vama je da o tome razmišljate kako vam drago, a kako su se osjećali Preostali pročitajte u ovom distopijskom romanu koji san pretvara u javu.

Znači Preostali, populacija koju prati ovaj roman u jednom malom gradiću naizgled sasvim savršenom, ali prepunom mračnih tajna. Oni su podijeljeni, a način na koji su se raspršili po svijetu saznajemo iz priče jednog gradonačelnika koji svome gradu pokušava vratiti vjeru i nadu. On nije izgubio nikoga u toj iznenadnoj selekciji ljudi, ali ipak je izgubio sve. Njegova se žena pridružila nekom kultu Ostavljenih krivaca koji svijetom hodaju kao sjene i puše kao da im je to zadnja cigareta u životu, oni su u zavjetu šutnje i sam Bog zna što im je prava svrha osim tog pušačkog podviga. Sin mu se ispisao iz fakulteta i pridružio sekti koju vodi samozvani prorok Sveti Wayne, a kći se kroz noć promijenila iz dobre curice u buntovnu tinejdžericu koja je svakodnevno pod utjecajem alkohola i droga. A on sam pada pod pritiskom svoga jada i upušta se u ljubavnu vezu sa ženom koja je izgubila muža i djecu.

Na tom gradonačelniku nije samo da spasi svoj grad već i da spasi samoga sebe, pitanje je samo hoće li mu to poći za rukom. Trebaju li Preostali ostatak svoga života osjećati tugu i krivnju ili je možda vrijeme da nastave dalje sa svojim životima kada već ne postoji način da vrate one koji su netragom nestali. Ovaj grad iako pun života postaje grad duhova, svi su izgubljeni u svojim mislima i sjećanjima na nestale, teško se nose sa situacijom u kojoj su se našli i ne znaju trebaju li biti razočarani što oni nisu među izabranima ili sretni što su ostali tu gdje jesu. Pitanja ima u nedogled, ali koji je pravi odgovor? Pastor Matt smatra kako nije fer što on nije među izabranima za Uzeće jer on je uvjeren kako se upravo to dogodilo budući da Biblija baš to i spominje, ali kada počinje istraživati živote ljudi koji su nestali shvaća kako su oni bili sve samo ne sveti i kako nikako nisu zaslužili biti odabrani za to „uznesenje“.

Bilo kako bilo, ni vi ni ja , a ni Preostali nemaju odgovore na pitanja koja im stavljaju teško breme na leđa, ne znaju kako se nositi sa situacijom, ne znaju kako reagirati na spomen nestalih, ne znaju trebaju li krenuti dalje bez krivnje ili sa njom. Nestali su i mladi i stari i vjernici i agnostici, ma nikakvih poveznica nema među odabranima, a oni su ipak otišli na neko nama nepoznato mjesto ili možda više ni ne postoje. Kako sada dalje da Preostali hodaju svijetom kada se sve što je bilo u njihovim životima normalno pretvorilo u samo puka sjećanja? Među Preostalima vlada tuga, bol, ljubomora i bijes, nade ima tek u tragovima, a bol je u očima sviju njih. Svatko se nosi sa svojim demonima na posve drugačiji način, a mi malo pomalo zavirujemo u njihove duše i njihove strahove i nadamo se čemu točno? Odgovoru? Ne bih rekla, ali znam da im nije svejedno, nije im lako sve i kada kažu da jest.

Roman je pisan sa neobičnom dozom humora u vrlo ozbiljnoj i bezizlaznoj situaciji, a pred čitatelja stavlja niz pitanja, nedoumica i pretpostavki. Zapravo „Preostali“ je samo djelomično distopija, samo onaj dio o nestanku, a sve je ostalo roman o usamljenim ljudima koji su ogorčeni i tugu potiskuju samo zbog okoline. Napet roman prepun kontroverznih pitanja i dok Preostali naprečac zaključuju, na nama je da staloženo razmislimo, a odgovori možda dođu dok ćete se najmanje nadati. U svakom slučaju, i mi smo isto preostali, nema druge nego nositi se sa time kako najbolje znamo.

Recenziju napisala Sandra Avar

utorak, 4. srpnja 2017.

Ayse Kulin-"Posljednji vlak za Istanbul"

Mozaik knjiga - čitam i lajkam

Drugi svjetski rat, sa jedne strane Engleska vrši pritisak da joj je Turska pridruži, a sa druge strane Njemačka to isto traži od Rusije. Hitler hara kontinentom, a Židovi su zarobljavani te javno mučeni i sramoćeni, a potom odvođeni u logore. Nigdje nije sigurno, a ponajmanje u Francuskoj gdje sa svojim mužem Rafom živi Selva. Ona je muslimanka, a on Židov, vjenčali su se usprkos svima, njihovu ljubav nije mogao zaustaviti ni njen otac paša, ni dvije različite religije između kojih su bili razapeti, oni nisu odustali od snova koje su željeli ostvariti ni od ljubavi koja je u njima plamtjela.

Kroz roman pratimo njihovu priču u kojoj se zaljubljuju, sakrivaju pred svima svoje osjećaje, ugovaraju tajne sastanke, a iako su svima bili trn u oku i nikako nisu smjeli biti zajedno oni se ipak zaljubljuju i zaklinju se na vječnu ljubav koja ih je naposljetku odvela u daleki Pariz. Ostavili su iza sebe svoje obitelji u Turskoj, srca im čeznu za domom, ali ne mogu se vratiti u svoju domovinu znajući da ih nijedna njihova obitelj neće primiti budući da i nakon dugi niz godina ne prihvaćaju brak u kojem su se izmiješale dvije religije. Rafo i Selva sada trebaju svoje obitelji više nego ikada, rat je zahvatio Francusku, Židovi su pod budnim okom nacista i Selva strepi za živote svoga muža i sina. Je li povratak u Tursku jedina opcija?

Sa druge strane pratimo priču Selvine obitelji koja živi u Ankari, slomljenu majku koja čezne za izgubljenom kćeri, ponosnog oca slabog srca i teške naravi, a tu je i Selvina sestra Sabiha te njen muž. Koliko god situacija bila očajna, stari paša ne odustaje, ne želi oprostiti Selvi što je odlučila udati se za Židova, ali vremenom boležljivo starčevo srce polako počinje otvarati svoja vrata i nove emocije preuzimaju kontrolu. I dok Selva pati za sestrom i majkom i Sabiha pati u tišini, ona je slomljena i nezadovoljna, više se ne smije, a njena kćer osjeća sa zapostavljeno. Je li pravi razlog svemu tome Selvino odsustvo ili grižnja savjesti? A možda ipak tu tjeskobu osjeća zbog muža koji je diplomat i stalno izvan kuće zbog posla i ratnog stanja. Sabiha više nije sretna, a Macit vidi da se tu nešto mora poduzeti. A što je to zapravo u Sabihinom srcu? Da nije možda neka nova ljubav sakrivena u čeznutljivom pogledu?

„Posljednji vlak za Istanbul“ predivan je i dirljiv roman o iskrenoj ljubavi koja mora preživjeti brojne prepreke, ali može li rat razdvojiti to dvoje ljudi koji bi i živote dali jedno za drugoga. Selva i Rafael ne samo da postaju simboli snage, ljubavi i upornosti, već i otpora koji im prijeti. Oni su hrabri usprkos strahu što ga nose u srcima, oni su moć kakvu obitelj treba kako bi ostali na okupu, Selva i Rafael osvojit će i vaša srca svojom nemirnom pričom prepunom neobičnih odluka.

Dok turski diplomati pokušavaju spasiti čim više nevinih ljudi i prevesti ih na sigurno, Selva strepi ali i djeluje. Zaista fascinantna priča, toliko topla koliko i zastrašujuća, a ne moram ni pisati koliko je cijela situacija napeta i teška. Vrijeme rata samo po sebi povlači brojna pitanja i strašne situacije, a kada se u svemu tome pojavi jedna neuništiva ljubav sve postaje daleko teže i prepuno iščekivanja. Sa čime usporediti ovu knjigu? Definitivno sa romanima K.Hannah, emotivno i bolno, a opet tako prepuno nade, stoga ako volite priče koje u pravom svjetlu opisuju rat i tome pridodate ljubav kao glavni faktor i pokretač onda ste na pravome mjestu da to i doživite svim srce jer ovo nije samo knjiga o boli, već i o najbolnijim osjećajima, strahu i neodlučnosti. Priča je to o mržnji i osveti, o zlobi i ranama koje zauvijek ostaju na duši. Iako je jedan dio priče fikcija, onaj drugi o ratu potpuno je istinit i autorica je bolna iskustva ljudi koji su to doista preživjeli, koji su bili u radnim logorima i putovali posebnim turskim kolima, prenijela nama sa posebnim žarom. A vama je potrebna samo hrabrost kako bi pročitali ovaj roman, samo hrabrost.

Recenziju napisala Sandra Avar

petak, 30. lipnja 2017.

Linda Green-"Igra skrivača"

Mozaik knjiga - čitam i lajkam

Hmm..od kuda krenuti? Teška tema, ne teška za čitanje nego teška za srce. Pola knjige sam bila u gadnoj strepnji, a pola sam proplakala. Jako sam slaba kada su u pitanju knjige u kojoj djeca dožive neke traume ili ne daj Bože umru, a ovo je knjiga o jednoj divnoj četverogodišnjoj djevojčici koju netko otme kada se sa majkom igrala u parku. Znam, pitate se kako je to moguće. Zašto majka nije pazila na nju? Nije ta majka ništa kriva, nije ni dijete krivo već jedan poremećen um koji je iskoristio bezazlenu igru skrivača i mamin red da zatvori oči. U svega par minuta Ella je nestala.

Od toga dalje više ne pričam o radnji, ali ajmo malo analizirati sam koncept romana. Priču pratimo iz tri različite perspektive, Lise koja je majka otete djevojčice, Muriel otimačice (ovo nije spojler jer već na 18.stranici znamo tko je otmičar), te njenog sina Matthewa. Oni pričaju svaki svoju priču, a sve je usko povezano sa otmicom. Iz Lisine priče gledamo bol i tugu roditelja i bliže obitelji zbog otmice djeteta, njihove strahove, nade i suze duboko potresaju čitatelje. I osjećala sam se nemoćno što toj majci koja pati nisam mogla odmah reći gdje joj se dijete nalazi i time joj skratiti patnju. Nisam toj divnoj i brižnoj majci mogla pružiti utjehu i reći joj da ona nije kriva zbog otmice i da se prestane osjećati krivom. Nikako nisam mogla utješiti tu obitelj i zbog toga sam najviše plakala.

Onaj dio kada sam strepila bilo je dok sam čitala kako Muriel okreće malu Ellu protiv svih koje malena voli, a ponajviše protiv majke i bojala sam se kako će sve to utjecati na njeno psihičko zdravlje, a bojala sam se i za njen život. Luda Muriel brinula je za Elline potrebe u svemu osim da je vrati njenoj obitelji, a to je upravo ono što me razbjesnilo. Koliko god sam shvaćala zbog čega to Muriel radi i dalje je ona imala moju osudu. Otmica je zločin bez obzira na razloge ili mentalno stanje otmičara. A o poglavljima koja nam piše Matthew ne želim ni pisati jer su bolna i potresna i saznajemo iz njih vezu koja spaja Matthewa sa Ellinom obitelji, što dovodi do velikog obrata u radnji.

„Igra skrivača“ intenzivan je i iznimno napet roman sa šokantnom pričom koja pogađa ravno u srce. Iščekivanje raste iz poglavlja u poglavlje i sa svakom stranicom budi se u vama sve više straha. Nada će vam biti poljuljana puno puta, osjećat ćete kako maloj Elli više nema spasa, ali kada vidite snagu i upornost njene majke shvatit ćete koliko ste bili u krivu. Doista kako kažu, to je pametna, hrabra i dirljiva priča savršeno napisana kako bi čitatelje gurnula preko ruba i natjerala nas da doslovno i mi vrišitmo dozivajući malu Ellu.

Čudesan je prizor jedne obitelji na okupu kada cijela situacija zagusti. Tada nestaju sve razmirice i obitelj postaje složna i daju sve od sebe kako bi čim prije završila ta agonija koja im je nenadano ušla u živote. Oni su udruženi i prisniji nego ikada i iako se javljaju poneke trzavice i čine se krivi potezi to je i dalje obitelj koja ne odustaje. Svi su likovi uvjerljivo opisani, a pripovijedanje je veličanstveno i nimalo dosadno, savršena psihološka drama koja vas neće ostaviti ravnodušnima. Svakoj majci nezamisliv scenarij dogodio se upravo Lisi, a sve zbog jedne nevine igre skrivača. Noćna mora je krenula, riješite misterij i spasite malu Ellu.

Recenziju napisala Sandra Avar

četvrtak, 29. lipnja 2017.

Dorothea Benton Frank-"Sestre uragana"

Mozaik knjiga - čitam i lajkam

Fascinantna i šokantna priča o tri generacije žena koja me doslovno oborila s nogu i uznemirila me isto toliko koliko mi je i dala nade, ali spokoj je ono što ove tri žene u životu nisu imale dugo vremena. Roman je pomalo duhovit u dijelovima, ali opisuje jednu jako ozbiljnu situaciju, zlostavljanje. Zlostavljanje u obitelji, zlostavljanje u vezama, silovanje, smrt...teško i gadno, bolno i puno suza, ali ove žene jače su od toga, one su lavice i ne predaju se bez borbe.

Maisie je osamdesetgodišnja žena, puna elana, pomalo ekscentrična i u vezi sa muškarcem puno mlađim od sebe što nju nimalo ne brine, a ostalima samo daje sigurnost da je ona u dobrim rukama. Sklona je mirnim rješenjima i nekonvencionalnom pristupu rješavanju problema, ma kojih problema, za nju je sve samo situacije koja može biti riješena u tren oka. Liz je njena kći, žena u srednjim godinama, u braku gdje nema nikakvog pokazivanja naklonosti, a nema ni intimnih odnosa sa mužem. Sve je nekako zahladilo u njenom odnosu sa mužem i nijedno od njih više nema onu iskru koja bi ih trgnula i postavila stvari na svoje mjesto. Dolazi do gadnog kraha kada sazna da je muž vara. A Lizina kći Ashley cura je od dvadeset i tri godine, samostalna slikarica bez uspjeha i ludo zaljubljena i političara.

Sve će one iskusiti što znači bol, suze i zlostavljanje, sve te tri žene osjetiti će opaku zloću na vlastitoj koži, a jedinu utjehu pronaći će nigdje drugdje nego u vlastitoj obitelji i kada sve postane preteško, one će se osloniti jedna na drugu i neizlaznu situaciju dovesti do savršenog rješenja. Ne znam kako bi se sama snalazila u situacijama kakve su one imale, ne znam bi li bila toliko snažna da nosim teret smrti na leđima, bi li mogla psihički preživjeti napad od strane osobe koju volim. One se nisu slomile, samo su još više ojačale i nakon svih brodoloma dovele su u svoj život novu radost i nove uspjehe. I dok uragani haraju one su iznad svega, čak ni uragan im ne može ništa.

„Sestre uragana“ roman je koji potiče brojna pitanja i sama bilješka autorice na kraju, a i riječi koje nam upućuje kroz roman o zlostavljanju žena i djece istinite su, nažalost istinite. Koliko god je ovaj roman emocionalan i govori o čežnji za ljubavi, ja ga nikako ne bi svrstala u čisti ljubavni roman prvenstveno zbog teške tematike koju obrađuje kroz priču, ali i samim time što je ljubav ovim ženama donijela samo neprilike, tako da možda je bolje reći kako je ovaj roman neobičan spoj boli i sreće i odudara od svakog žanra upravo zbog realne životne priče.

Razočaranje i strah ovu će priču začiniti, pa će ranjivost postati snaga, a sitne nesavršenosti triju žena postati će upravo savršene. Preokret na kraju sravnat će vas sa zemljom, pasti će suze i bit će teško prihvatiti cijelu radnju kada shvatite koliko je stvarna. Zasigurno mi je ova spisateljica postala rame uz rame sa D.Koomson, zapravo i jako slično pišu i na isti način taknu dušu, pa jo ovo knjiga koju morate imati na polici i svako joj se malo vratiti.

Recenziju napisala Sandra Avar

utorak, 27. lipnja 2017.

Sarah Jio-"Uvijek i zauvijek"

Mozaik knjiga - čitam i lajkam

Pišem sada, dok sam još pod snažnim dojmom, još dok osjećam kako mi se ruke tresu i knedla mi u grlu stoji. Da, to je takva priča, nježna, divna, emocionalna, snažna, o itekako snažna jer otkriva pravu moć i snagu ljubavi. A ljubav iz ove priče je neopisiva, potresna, nosi bol na srcu uvijek i ta ljubav traje zauvijek.

Kada Emily potpiše papire za razvod braka, zapravo ne osjeća ono što bi morala, ni suze ni bijes, samo gorak okus u ustima, tek puko sjećanje na to da ju je muž varao i zeznuo njihov brak. I ponesena time, a i spoznajom kako se od slavne spisateljice više čak ne bi nazvala spisateljicom zbog neobične blokade u pisanju, otisne na udaljen otok gdje živi njena prateta Bee. Nikada nije znala zbog čega su njena majka i Bee na ratnoj nozi, ali onoga dana kada Emily pronalazi crveni dnevnik sve se mijenja iz temelja. Taj dnevnik krije mnoge tajne, ali i puno Emily nepoznatih imena. Jedna davno napisana priča okrenut će cijeli Emilyn svijet naglavačke i njenu prošlost pretvoriti u sadašnjost.

Otkrivaju se mračne tajne skrivane desetljećima, klupko laži odmotava se brzinom munje, a pokopana prošlost izmigoljit će iz najcrnje rupe. Strah od nepoznatog, a istovremeno i želja da sazna sve o tajnama koje njena obitelj skriva, Emily tjera dalje, ona mora sazati sve, ona želi znati kako je završila jedna davna ljubav pa makar morala ponovno otvarati brojne bolne rane. U toku iscrpnog istraživanja i tek pronađenih sitnica Emily se i zaljubi, a njena priča divno će se poklopiti sa onom u dnevniku. Znam, sada vas zanima kakvu tajnu krije dnevnik i kakve to veze ima sa Emily i njenom obitelji, ali vi koji niste čitali svakako knjigu u ruke i zavirite u neobičan svijet čežnje i vječne ljubavi. Nećete požaliti.

Kako sažeti dojmove još ni sama ne znam, toliko idiličnih opisa divnog otoka Bainbridgea, cvijeća koje samo niče i cvate u neuobičajeno doba godine, kuće koje jednostavno zovu da uđete i saznate sve tajne koje njihovi zidovi kriju, ukratko nestvarno. Da se knjiga čita brzo to ni ne moram spomenuti jer sam je doslovno progutala u svega tri sata naizmjeničnog čitanja, toliko topla i dirljiva i neobično intrigantna. Napeta sve do samoga kraja zarobi čitatelja i ne pušta, dugo ne pušta da razmišljate o bilo čemu drugome osim o tome kako je ljubav predivna i tajnovita i kako se za nju treba boriti do samoga kraja.

Dvostruka priča iz ovoga romana pokazat će vam nepromišljenu izdaju, neobične i neočekivane obrate i jedan stari dnevnik koji odiše samoćom i tugaljivom pričom. Priča nam servira ljubomoru, iščekivanje i na kraju ono potpuno zadovoljstvo, taman ono što nam treba, novu ljubav i novi početak. Savršeno

Recenziju napisala Sandra Avar

ponedjeljak, 26. lipnja 2017.

Mavis Cheek-"Seksualni život moje ujne"

Profil

Dilys ima divan dom,savršenog bogatog supruga odvjetnika, predivnu odraslu djecu, snahe, unuke, sve je u najboljem redu osim što ona shvaća kako ništa nije u redu kada jednoga dana plačući za prerano umrlom najboljom prijateljicom upoznaje drugog savršenog muškarca. Nikada zapravo nije bila zaljubljena i udala se mlada za prvu priliku koja joj se pružila. Sve do udaje bila je siromašna, a sada je prava dama sa svim pogodnostima pruženim na pladnju, ali fali joj ono nešto. Ona se upušta u aferu sa siromašnim umjetnikom koji čezne za Indijom, a svome mužu servira nepobitan alibi-ujnu Elizu.

Da, Dilys se izgovara na ujnu koju godinama nije vidjela ni ne zna gdje se ona nalazi i je li uopće još živa i svaki puta kada se nalazi sa ljubavnikom izgovor joj je susret sa ujnom, a muž ništa ne sumnja, ili? Sve to dobro funkcionira, ali Dilys nekako mora uskladiti neuskladive situacije, seks sa mužem i seks sa ljubavnikom, putovanja sa mužem i tajne susrete sa ljubavnikom, stres, ljubomora, strah i adrenalin. Nju istovremeno ta cijela situacija uzbuđuje i tjera u očaj. Napokon se zaljubila i sretna je, ali osjeća krivnju što vara muža, a uz to i ljubavniku daje lažnu nadu. Sve polako ide dovraga, a da bi stvar bila još gora muž će igrom nesretnih slučaja upoznati famoznu ujnu. I tada Dilys ne preostaje drugo nego moliti ujnu da sudjeluje u njenoj laži, ali i ujna ima tajnu.

Kakvu tajnu ujna čuva već više od osamdeset godina? Hoće li Dilys uspijeti sačuvati svoju tajnu i brak? Definitivno jedna jako ekscentrična priča, disfunkcionalne obitelji, mračne tajne, sestre u zavadi, nasilje u obitelji, financijski problemi, a ni situacija sa ljubavnikom baš ne pomaže u svemu tome. Roman je pisan u obliku monologa se tek ponekim dijalogom i čita se polako (nije dosadno, ali svakako treba čitati sporije kako bi se dobro sve shvatilo) ali nema nepotrebnog opisivanja. Radnja je dinamična i brza, a opisuje svega nekoliko mjeseci ljubavne afere. Fantastično opisuje stanje tijela i uma u vrijeme zaljubljenosti i opinjenosti nečim novim i nepoznatim. Savršena psihološka manipulacija i oštra analiza preljuba u jednoj zamamnoj priči o očajnim ljubavnicima, neočekivanim preokretima i divljoj strasti.

Prepredeno i napeto štivo, neočekivano i nabijeno tisućama emocija. Zaista neobična priča koja otkriva najmračnije želje i misli ljubavlju zaluđenih ljudi. Svakako imate moju preporuku jer mene je priča iznenadila i očarala i drugačija je od svih knjiga koje sam do sada čitala o preljubu, a što se dalje dogodilo sa Dilys i njenim ljubavnikom i je li muž saznao istinu o svemu saznajte sami pa mi javite svoje dojmove. I da, ova knjiga svakako prolazi pod ljetno štivo...uživajte.

Recenziju napisala Sandra Avar